Church flyer ''The chosen sign'' - Crkveni listić ''Znak izabrani''

Godina: XI                      14. IV. 2024.                                  Broj: 536




Nekoć ovo bijaše Stijena


Draga braćo i sestre!  

Isus Krist nudi nam spasenje po našem obraćenju koje se ostvaruje priznanjem grijeha i  nastojanju ispravljanja načina grešnog života, usuglašavanja po evanđeoskim načelima. Svi smo ljudi i svi smo grešnici. Ali veliko opterećenje za dušu nastaje kada grijeh proglasimo nepostojećim ili uvodimo takve pastoralne prakse u kojima se grijeh prikriva i pokazuje kao irelevantan. Ponajprije su za iskrivljenje Evanđelja odgovorni crkveni pastiri, kao i svi oni koji su povezani s takvim autoritetima. 

Sjetimo se Kristovog strašnog upozorenja: Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku. (Mt 18, 6) Ovo nas upozorenje dalje usmjerava na razmišljanje o Božjem Sudu o kojem se u današnje vrijeme gotovo uopće ne razmišlja, nego se prikazuje idilični raj za sve, neovisno o načinu života. To je strašna stupica i opasnost za zagrobni život duša. Nevjerojatno je da se mora pisati o osnovnim stvarima vjere jer se ta bazična osnova demonskim utjecajem zamagljuje. 

Ne budimo anestezirana uma, prenimo se u objavljenoj istini da nakon životne odiseje na zemlji dolazi do procjene naših života, dolazimo pred Božji Sud. Taj Posebni sud nad životom obavlja se u svjetlu Božjem a prema optužbi i obrani savjesti. Otac je sav sud predao svome Sinu. On će prosuditi sve naše misli, planove, želje, djela, podvale i dobročinstva prema zakonu ljubavi. Ljubav prema povjerenim dušama kod svećenika se osobito mora očitovati u gorućoj želji za spasenjem duša, a to se može ostvarivati samu o autentičnom tumačenje evanđelja i pastoralnoj praksi po Isusovim načelima: A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati. (Lk 12, 48)

Kako će se pred Sudom Božjim po savjesti opravdati papa ili biskup koji nasuprot savjesti provodi antievanđeosku agendu? Kako će se opravdati onaj koji je po sili svoga položaja upropastio mnoge duše? Kako će se provesti svećenik koji propovijeda Božju ljubav i oproštenje bez potrebe obraćenja i ukazivanja na grijeh? Kako će se provesti onaj koji govori o idiličnom raju za sve, obraćene i neobraćene, ne spominjući pakao kao zlosutnu i realnu stvarnost? 

Pred Sudom Božjim, ukoliko smo izvršili svoju svećeničku, ljudsku i kršćansku dužnost, bit ćemo nagrađeni. Ukoliko smo odbacili svoju svećeničku, ljudsku i kršćansku savjest, bit ćemo osuđeni. Smrt je granica na kojoj se ostavlja vjera i nada, granica preko koje s nama ide kao naša obrana jedino ljubav u evanđeoskom smislu riječi. 

Kao kršćani vjerujemo Isusu Kristu kao objavljuje postojanje pakla. Pakao je neopisivo žalostan i stravičan bezdan, u koji se ruše prokletnici. Oni u društvu Sotone i palih anđela proživljavaju kaznu za sva počinjena i neokajana zla svoje savjesti i života. Muči ih višestruka muka. Prije svega u njima plamsa jasna svijest da im je zauvijek zatvoreno nebo. Da nikad neće prijateljevati s Bogom. Da neće zadobiti radost sretne vječnosti. Prema vrstama grijeha pakao donosi određene muke koje nemaju kraja. Kada nakon posljednjega općega suda ljudska tjelesa nanovo ožive, prokletnici će, potpuno odbačeni, zauvijek trpjeti i u duši i na tijelu. 

Draga braćo i sestre, naša kršćanska vjera prati urođenu težnju za ljudskom potpunom srećom. Za mnoge je naša vjera veoma teška, jer ona računa, vidjesmo, i s vječnom nesrećom, s potpunim promašajem. Očito je da danas mnoge crkve kao ni ljudi ne podnose misli na vječne muke. Međutim, to je istina vjere koju kao kršćani ne izmišljamo. Katolička Stara Crkva s punom vjerom prihvaća Isusovu objavu. Isus je rekao da će svaki čovjek čuti nad svojom osobom pravorijek Božje presude. Isus je oslikao posljednju diobu svijeta na dva zauvijek razdijeljena bloka. Nestat će zemaljske povezanosti uz obitelj, narod, klasu, razna društva - tajna ili javna, krugove i sisteme. Nestat će zajednica uvjerenja i zajednica interesa. Ljudska će se srca razdijeliti prema unutarnjim kriterijima svjetla, vjernosti i dobrote. 

Suvremeno potrošačko društvo i zajedno s njime omamljene i izgubljene antropolatrijske crkve, čovjeka omamljuju mišlju da je raj određen za sve. Ali istina se ne dokida reinterpretacijama, ni zaboravom, niti sunca nestaje kad je zastrto oblacima. Isus je prisutan među nama po Duhu Svetom, prisutan je u ispravnoj crkvenoj nauci, u predanju Radosne vijesti, u Evanđelju. Ostaje u zajednici molitve. Ostaje u svim sirotama svijeta, u onima koji traže malo pravde i utjehe za svoju nevolju. Krist nadasve ostaje u svojoj Obitelji, u Crkvi - Zajednici autentičnog očuvanja poklada vjere, po susretima milosnog djelovanja, po sakramentima. I u dubini duše, po nadahnuću svoga Duha. Crkveno vodstvo mora otkrivati Kristovu tajnu, u svima razvijati Kristov život, sve voditi k vječnom cilju. Zato je pravo učiteljstvo samo ono vodstvo koje ostaje na zasadama očuvanja autentične vjere. Kristova riječ ne smije se prodavati, ne smije se mijenjati, ne smije se umanjivati niti ičim povećavati. 

Euharistija Krista iz Neba i Krista iz Nazareta, Očeva i Djevičina Sina, posadašnjuje, upovijesnjuje, stavlja ga u našu sredinu kao Prisutnost, kao Žrtvu i kao hranu za Nebo. Zato vjernici Katoličke Stare Crkve život Crkve povezuju osobito s tim sakramentom kao izvorom trajne kršćanske mladosti i božanske snage. 

Crkva je jedna, sveta, katolička i apostolska ukoliko je autentična u nauku. Od toga je otpala rimska crkva, izrodivši se u buntovnike i raskolnike, ostavivši nauk Pisma i vjekovne predaje,  potaknuvši nove diobe od kojih Crkva ionako trajno trpi. 

 

 

 Obavijesti  
- Sv. Misa nedjeljom u 18 sati u crkvi sv. Kristofora.
- Kroz tjedan u Bogoslužnom prostoru Uznesenja Presvete Bogorodice u dogovoru s župnikom.
- Posjet obiteljima u dogovoru s župnikom.
- Sv. ispovijed pola sata prije sv. Mise ili u dogovoru s župnikom. 
 

 

 Kršćanski podsjetnik – Zabranjen je blagoslov istospolnih bez prethodnog obraćenja i promjene načina života, dosljedno je zabranjeno provoditi odredbu posrnulog pape Franje koji je iz Stijene napravio pijesak:
Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši (Dj 3, 19); U njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema (usp. Lk 24, 47)

  

TREĆA USKRSNA NEDJELJA

 

 

Prvo čitanje: Dj 3, 13-15.17-19  - Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 

Čitanje Djela apostolskih 


U one dane: Reče Petar narodu:
''Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.''

Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam:  Ps 4, 2.4.7.9
Pripjev:  Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

 

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!
Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Mnogi govore: ''Tko će nam pokazati sreću?''
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine,
daješ miran počinak.

 

Drugo čitanje: 1Iv 2, 1-5a - On je pomirnica za grijehe naše i svega svijeta. 

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola 

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: ''Poznajem ga'', a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.

Riječ Gospodnja  

 

Evanđelje:  Lk 24,35-48  - Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki 

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: ''Mir vama!'' Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: ''Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.''

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: ''Imate li ovdje što za jelo?'' Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: ''To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.'' Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: ''Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci.'' 

Riječ Gospodnja

  

Razmišljanje uz Evanđelje / Post illa verba textus   

Draga braćo i sestre!

Prema ponašanju ljudi izgleda kao da Isus nije uskrsnuo, kao da ne živi sa svim ljudima. Kako se uskrsli Isus objavljuje i kako se prepoznaje danas? Ili bi se moglo reći: što je kršćanstvo danas? 

 

Uskrsnuće i kršćanstvo nisu ideologija niti neki neizdiferencirani ideal. Uskrsli Isus je stvarniji, opipljiviji. Isusova uskrsla prisutnost je opipljiva: ima meso i kosti, jede i pije, u ljudskom je obliku i liku. On živi tamo gdje žive ljudi. I to je stvarnost kršćanskog vjerovanja. To je svakodnevni život međusobnog priznavanja i uvažavanja. Kad god s drugim čovjekom dijelimo život i kruh možemo prepoznati uskrslog Isusa. To nije ideologija niti gola ideja. To je život. Uskrsli Isus ne izgleda kao ''duh''. Mnogi ga baš tako predstavljaju i zamišljaju. On je tijelo. On se utjelovljuje i poslije uskrsnuća, ali sada u svakom čovjeku i u svim vremenima.


Isus je opipljiva realnost i kao takav daje smisao ovoj našoj ljudskoj realnosti i povijesti. Njegova božanska postojanost spoznaje se srcem i svakodnevnicom, ne nebuloznom vizijom. Isusova se ukazanja poslije uskrsnuća događaju tamo gdje se zajednički lomi kruh, gdje se zajednički bori za život i usrećenje ljudi. On je tamo gdje je čovjek grešnik koji se kaje da ga Isus uzdigne... Takvog Isusa - Isusa bratstva i prijateljstva - spoznali su u Emausu, takvog sada navještaju u Jeruzalemu. Ne neku ideologiju, nego stvarnost.

 

Isusova duhovna prisutnost realnija je od opipljive stvarnosti. Pa kao što je čovjeku potrebno smirenje opipa tako mu je potrebno i smirenje njegove duše. Isusova realnost je nadrealnost koja prožima materijalnu stvarnost. A osobna materijalnost izraz je duha i duševnosti, i kao takvu ju treba vrednovati i doživljavati. Koliki je i kakav odnos duha i tijela ideologijski nam još nije potpuno jasno, ali jest doživljajno. Jedno i drugo je naše i prožima nas.


Sve nam ovo možda izgleda nevjerojatno. Skoro nam je jednostavnije i lakše vjerovati u Isusa duha nego li u Isusa čovjeka. Isus pita: ''Imate li što za jelo...?'' ne zato što bi nakon uskrsnuća trebao jesti, nego da smiri njihov strah.  Poslije uskrsnuća, koje je temelj kršćanskog vjerovanja, naše vjerovanje je postalo svakodnevni život, jeli ili pili, radovali se ili tugovali, Isus je s nama, uskrsnuće se događa u nama. Mi kroz dijeljenje života, i kruha utjelovljujemo Isusa i mi uskrisujemo. Kako jednostavno svijet možemo pretvarati u vječnost, kako nam se jednostavno objavljuje Bog? Tek kad se čovjek otvori drugima prepoznat će Isusa. Ako nam se još nije otkrio to znači da se ni mi nismo otvorili drugima. 

Možda se nekad nalazimo u svojem vjerskom zdvajanju: je li to moguće?! Isus je živ i on je s nama. On je s nama u gradu i na selu, u radosti i žalosti, kad smo dobri i kad smo loši. A otkrit će nam se kad ljubimo drugog čovjeka, jer ljubav se prepoznaje samo kroz ljubav.


 

MARANATHA


--------------------------------------------------------------------
Svjetski sabor narodnih katoličkih crkava -  World Council of National Catholic Churches
KATOLIČKA STARA CRKVA U RH - Župa sv. Kristofora, Rab
Crkveni listić ''Znak izabrani''
Odgovara: Mons. Marijan Strunje, župnik
E-mail: zup.sv.kristofora@gmail.com
Mob: 091 443 2333
--------------------------------------------------------------------------------



Pretplati se na: Postovi (Atom)